Porast svjetske populacije i trendovi migracije prema urbanim središtima pred gradove stavlja nove izazove od kojih je svakako jedan od značajnijih organizacija i planiranje prometa i parkiranja. Broj parkirnih mjesta, posebice u gradskim jezgrama, ograničen je, a priljev vozila u gradska središta sve veći.

Primjena parkirnih sustava može značajno smanjiti potreban tlocrtni prostor za parkiranje u odnosu na tradicionalna parkirališta, istodobno osiguravajući do 8 puta veći smještaj automobila.

Prednosti parkirnih sustava koji se rade kao konstrukcije u visinu su njihova modularnost (mogućnost dodavanja novih blokova) kao i mogućnost relokacije, odnosno premještanja dijela kapaciteta na frekventnije lokacije. Instaliranjem ovih sustava oslobađa se prostor predviđen za parking i otvaraju mogućnosti njegove prenamjene u zelene površine, parkove, dječja igrališta ili neku drugu svrhu. Također, na nekim lokacijama se može osloboditi prostor jedne prometne trake (obično rezervirane za uzdužno parkiranje) te prenamijeniti za biciklistički promet ili pješačku zonu, posebice u gradskim središtima.